Do Gornje Motičine su nas odvezli roditelji, a natrag smo se vratili pješice. U Gornjoj Motičini nas je dočekala teta Marija Klaban koja nas je provela kroz Kapelicu Duha Svetoga i kratko nam ispričala o povijesti i nastanku kapelice kao i o djelatnostima ljudi koji ondje žive. Bili smo i na farmi ovaca. Primijetili smo da se većina stanovništva bavi poljoprivredom, stočarstvom, šumarstvom i lovom.

Kod Društvenog doma se nalazi manje igralište na kojem smo se odlučili odmoriti i malo poigrati. Kući smo se vratili pješice, kroz šumu. Putem smo veselo pjevali, razgovarali te sakupljali šumske biljke za herbarij. Na izlazu iz šume zastali smo i na bunariću brata Ive u Donjoj Motičini. U školu smo se vratili umorni od pješačenja, ali i ispunjeni veseljem jer smo saznali nešto novo o svom bližem zavičaju. Većina je učenika bila iznenađena predivnom prirodom koje se nalazi nedaleko njihova mjesta, a nisu je imali prilike ranije vidjeti niti upoznati. Odlučili smo, kada budemo imali priliku, ponovo se vratiti i uživati u netaknutoj prirodi i svježem zraku.

Učiteljica Marina Balog